Porodični poredak prerasta koncept ličnog iskustva i traume. On uključuje povrede koje su deo sudbine drugih, onih sa kojima smo vezani empatijom, bliskošcću, slepom ljubavlju i nesvesno nastojimo da ostvarimo kompenzaciju i ravnotežu. Ovaj proces prevazilazi granice vremena i prostora.
Duh je ono što sadrži celinu, “polje“, svega što utiče na osobu i grupu, nezavisno od prostora i vremena, povezuje i stvara njen identitet.On u celinu uključuje svaki deo i celinu čini većom od zbira delova i funkcija. Tako se govori o duhu naroda, ili vremena, ili odredjene grupacije.
Članovi porodice se ponašaju kao da slede zajedničku svest, ili zajedničku dušu. Često se vidi da zajednicka dusa sledi odredjene zakone ili zahteve.Primetno je da su članovi porodice vezani zajedno u vecoj dusi, ili zajednickoj porodičnoj duši. Grupna svest ne obraća mnogo pažnje na pojedinca, već na grupu kao celinu.Pojedinci su važni u okviru onoga što čine za grupu i fokus je na dobrobiti i preživljavanju grupe. Svaki član treba da doprinosi i zadovoljava potrebe grupe.
Postoje tri nivoa duše, nivoa svesnosti, ili savesti: lična, porodična i “velika duša“. Lična i porodčina duša/svesnost razmišlja u terminima ispravno/pogresno, dobro/loše, zaslužan/nezaslužan, itd. Velika duša ili kolektivna svest ne pravi razliku izmedju dobrog i lošeg i ne dopušta isključivanje. Ona prati arhetipska pravila prirode i deluje u cilju donošenja ravnoteže, čak i kad to izgleda grubo i surovo. Univerzalna savest velike duše je usmerena prema jedinstvenosti i celovitosti. Sva bića su njen deo i pripadaju većoj celini koja je izvan grupne i pojedinacne “ispravnosti“.
Svaki od ova tri nivoa svesnosti utiče na naše živote.Rešavanje konflikta i razvoj zahtevaju da pojedinac iskorači izvan lične i grupne svesnosti/savesti u širi kontekst
Dodaj komentar