Ljudska bića imaju duboko ukorenjenu potrebu za ravnotežom i pravdom koja se svesno ispoljava u raznim oblicima, npr.:
-davanje i primanje u odnosima
-obaveza
-krivica i poravnanje
-odšteta
-osveta i pomirenje
Mi svesno prepoznajemo neravnotežu i nepravdu. Takodje imamo potrebu da dovedemo odnose u red ispravljajuci neravnotezu na častan i korektan način. Isto tako osećamo neravnotežu u pojmovima sreće i dobrobiti.
Transgeneracijsko poravnanje
Poznato je da postoji potreba za ravnotežom dobitka i gubitka kroz generacije. To znaci da oni koji su bili na dobitku zbog gubitka nekog drugog, moraju za to da plate kroz ekvivalentni gubitak, da bi se postigla kompenzacija.
Ako su oni koji su bili na dobitku bili i pocinioci nepravde, njihovi potomci će platiti račun. Porodična duša ih koristi umesto predaka i to tako da često niko od mlađih generacija nije svestan toga. Znači, ako je neko bio kriv u predhodnim generacijama i nije se suočio sa svojom krivicom, neko od potomaka će prihvatiti na sebe izmirenje krivice.
Na primer, potomci nacističkih zločinaca su često nekoliko generacija nakon pocinjenog zločina imali tendencije ka samoubistvu.
Već smo pominjali situacije kada se član porodice, najčešće dete, nesvesno poistoveti sa članom porodice iz predhodnih generacija koji je bio isključen, zaboravljen ili imao tragičnu sudbinu. Dete teži da sebe žrtvuje da bi se ponovo uspostavila celovitost većeg sistema. Upletena osoba ponavlja sudbinu predhodnog člana porodice. To čini iz lojalnosti i to se ispoljava kao „slepa ljubav“ a manifestuje se u mnogim oblicima, uključujući bolesti, depresije, nesreće, samoubistva, patnje...
Iza te potrebe za poravnanjem koja uslovljava sva navedena stanja, leži magično verovanje da mi možemo preuzeti na sebe patnje onih koje volimo i njihovu nesrećnu sudbinu i da tako možemo da ih spasimo. Deca zaista veruju da mogu da promene roditeljski život na bolje svojim žrtvovanjem i da njihova bolest i smrt mogu da oslobode roditelje njihove bolesti i smrti. To je“ slepa ljubav“
Mi možemo da transformišemo takvu vrstu ljubavi koja stvara patnju u ljubav koja isceljuje. Isceljenje se ostvaruje kada dete prihvati od roditelja život kakav je dobio i roditelje takve kakvi jesu. Tek tada nestaje lojalnost i dete od svog zivota moze da napravi nesto novo, bez ponavljanja sudbine roditelja.
Dodaj komentar