Naziv: Valerijana.
Latinski naziv: Valeriana officinalis.
Porodica: Valerianaceae.
Valerijana je visegodišnja biljka koja potiče iz Evrope i Azije. Raste na vlažnim terenima, ali se može naći i na suvim, povišenim mestima (tada se smatra da je lekovitost jača). Beli i rozikasti cvetovi na vrhu stabljike cvetaju u julu/avgustu i zbog svog prijatnog i blagog mirisa, u toku XVI veka, korišćeni su za pravljenje parfema.
Valerijana se koristi kao lekovita biljka još od vremena drevne Grčke i Rima. Lekoviti deo ove biljke je koren koji se sakuplja u kasnu jesen. Najvažniji sastojci su eterična ulja, valerijanična i izovalerijanična kiselina, berneol, pinene. Zbog velike količine eteričnih ulja, da bi se sačuvala lekovita dejstva istih, koren valerijane ne treba pripremati metodom dekokcije, koja se inače koristi u pripremi čajeva od korena, semena ili kore. Treba ga pripremati kao čaj od listova i cvetova (poklopljeno ostaviti da stoji u proključaloj vodi).
Valerijana je poznata kao sedativ, antispazmodik, tonik za nervni sistem. Vekovima se koristila u slučaju nesanice i nervne tenzije. Poseduje " grejući i stimulišući" efekat na telo, što je čini korisnim i od velike pomoći individuama koje pate od raznih vrsta nedostataka (energije, vitamina, itd.) i slabe cirkulacije ( naročito cirkulacije do mozga i nervnih centara). Ova lekovita biljka je hipotenzična i ima značajno mesto u tretmanu visokog krvnog pritiska i srčanih problema nastalih usled stresa. Zbog svojih antispazmodičnih svojstava valerijana je našla primenu i u ublažavanju menstrualnih bolova.
Proizvodi koji sadrže valerijanu: Calming herbs, Smirujuće Bilje.