Napisala: Katarina Subotić
Zova je biljka koja se MORA imati u vašoj kućnoj apoteci.
Zova (Sambucus racemosa) ima dugu tradiciju u folkloru mnogih naroda širom starog sveta. Izvorno potiče iz Evrope gde ima dugu istoriju upotrebe. Kaže se da su Keltski druidi pravili flaute od zove kako bi komunicirali sa dušama koje su napustile ovaj svet. Takodje su verovali da duhovi šume borave u šupljem drvetu zove. Po nekim predanjima beli cvetovi u proleće predstavljaju reinkarnaciju duša koje su presle na drugu stranu. U nekim drugim zemljama starog kontinenta, kao npr. Engleska, izdanci su ostavljani na humke i ako bi u proleće procvetali, to bi značilo da je duša umrlog ušla u raj. Kaže se takodje da zova treba da bude zasadjena u sredinu vašeg vrta posto je vodja biljaka, starešina na koju se ostale biljke ugledaju, kao što je slučaj kada raste i u divljini (elder engl).
Zova je jako moćna biljka. Veoma je efikasna u preventivi gripe, pošto u sebi sadrži flavonoide koji zaustavljaju replikaciju virusa. Lekoviti delovi biljke su su bobice i cvet. Oni medjutim imaju različitu ulogu u procesu ozdravljenja: bobice zove su antiviralne, bogate antioksidantima, dok su cvetovi diaforetici ( stimulišu znojenje), diuretici (stimulišu mokrenje), relaksirajuci za nervni sistem, i antiviralni. U nekim zemljama bobice se smatraju otrovnim. Zapravo ako se bobice jedu sirove, njihovo seme u sebi sadrži odredjena hemijska jedinjenja koja mogu izazvati mučninu i povraćanje. Kada su skuvane(ili procesirane u tinkturi), taj efekat je u potpunosti eliminisan.
Može se upotrebljavati u obliku sirupa, čaja, džema, vina i tinkture.